09/08/2026
Omiš, nedjelja, naša crkva sv. Mihovila Župa Omiš … i propovjed don Joze koju smo kao i uvijek slušali bez treptaja… kaže nam kako se onog dana Sv. Iliji Bog objavio u tihom lahoru, a ne u buci, grmljavini, potresima… a upravo tako izgleda da se i svima nama objavljuje u toj Riječi koju nam don Jozo izgovara… ta blagost, mir, a istovremeno Sila i Istina koja iz njega izlazi, čini to da svi bez daha slušamo i upijamo što nam govori.
I kaže još da nije najveće čudo to što je Isus onoga dana hodao po vodi… iako je bila oluja, vjetar, nemirno more, da je ipak još veće čudo koje se te noći desilo, to što su učenici napokon prepoznali i shvatili da je Isus Sin Božji… (A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«)… i da je uz nas uvijek, a posebno u svim našim životnim olujama… i da to ne zaboravimo kad nas stegnu neke brige, strahovi… kad ne vidimo po ljudski izlaz iz problema… da postoji Neko ko uvijek vidi izlaz i Tko je naš izlaz iz svega teškog…
Dok u svojim životnim situacijama gledamo u Isusa, hrabro koračamo kroz njih. Čim maknemo pogled s Njega, počnemo tonuti. Zato trebamo paziti u šta gledamo… to ne znaći da će problemi nestati, nego da ćemo ih proči jer će naš pogled biti iznad njih.
Nakon Mise sjedamo u “naš kafić” i uz kavu još pod dojmom prepričavamo propovjed… i dolazi moj ujo, nosi nešto zamotano, i pruža nam poklon za Ilijin rođendan…
a unutra ova slika Omiškog umjetnika Leo Tomić koja nas je ostavila bez riječi… jer pogled na nju nam je -sve rekao-… ona je upravo ovo današnje Evanđelje o olujnom moru, tj. olujama života, i Križ koji uspravno i nepokolebljivo stoji usred tog nemirnog mora, i pokazuje nam da je On izlaz iz svega…
Hvala uji, hvala i prijatelju koji je s njime to birao… ovo nam je jako znakovito… pogledamo se, i još nam je osmijeh na licu…
