11/03/2016
Postoji priča koju jako malo ljudi zna, zato što kao prvo nikad ne želim biti eksponirana, ne želim da se zna šta radim, s kim se družim, koga znam, s kim dijelim svoje slobodno vrijeme, s kim dijelim svoju bol, tugu, patnju, sreću, osmijeh, razgovore, dijetinje ponašanje. Sa jako malo ljudi se družim jer živim život dosta mirnim i povućenim životom... Za svog sina i psa... Za prijatelje koji znaju da se ne trebamo čuti svaki dan, nego smo povezani jednim posebnim nitima, koje smo gradili godinama, koje su neraskidive, prožete najprije velikom ISKRENOŠĆU, LJUBAVLJU, POŠTOVANJEM, UZAJAMNIM RAZUMJEVANJEM, BEZUVJETNOM LJUBAVLJU... I da naši razgovori i prolasci kroz životne izazove su naši, banalno rečeno između četri zida... Trenuci koje smo proveli su naši... Ne za javnost...Da ponekad komunikacija u određenim situacijama je bila samo pogledom i znalo se je šta je rečeno... Tako i danas šta proživljavam sa svojim psom, jako malo ljudi zna zašto je uzet baš on, šta osjećam za njega i još jednog psa... Da njih dvojca su potpuno različiti, ali iste vrste i istog podrijekla...kako bi se reklo.. Jedan je snašan, odlučan, šarmer, a opet zaigran u duši...Nazivam ga ratnik jer njegov vlasnik (A.V) je takav, RATNIK, BORAC, ŠARMER, ARISTOKRAT... Kao šta sam mu mnogo p**a u životu rekla: "Ne zaboravi ti si ARISTOKRAT"...I svojim postupcima kroz život, dijelima, kako vodi razgovor s ljudima, ponašanjem, ophođenjem, pokazuje to kroz svoj život. Živi, život aristokrate... Aristokrat se rodiš, ne postaneš.. To se ne može naučiti, kupiti, nego to jednostavno imaš u sebi, imaš ili nemaš... Luj je kao maza, nježan, koji otvorenim srcem prilazi svakom psu, svakom djetetu, čovjeku, trpan, miran, zaigran, borac na drugačiji način, ne voli agresiju niti u kojem obilku, nikad nije ulovio mačku ili pticu. Kako mu kažem: Luj to su isto živa bića koja trebamo voljeti i kada ih promatra, promatra ih drugačije.. Sa strane..Kada se psi na livadi pregrubo igraju on ih dođe razdvojit.. A mene nazivaju Alisa u zemlji čudesa.... I to jesam, čudim se uvijek zašto ljudi rade zlo jedni drugima, zašto ne šire ljubav kad smo rođeni da se bezuvjetno volimo i dajemo, čudim se kao dijete...A moj prijatelj aristokrat (A.V) u jedom razgovoru mi je rekao: "Za tebi bi bilo najbolje da živiš na Tibetu!".... Možda i bi...Mada su obojca ptičari i nazivaju ih "Bijeli anđeli pasa", po osobinama im je da su lovci i svojem gazdi donosu pljen...Nikad niti jedan od njih nije ulovio pticu...ZAPAMTITE NEMA ZLOČESTOG PSA, nego mi ljudi smo odgovorni za svoje pse...SVAKI PAS JE PRESLIKA SVOG GAZDE.. Vjerovali ili ne, stvarno je tako... Zahvaljujem za svaki trenutak u životu što sam provela vrijeme s njima trojcom, što me je naučio aristokrat, sjetim se svakog razgovara i što su me obojca psa naučila. Da imaju intuiciju jače izražejniju nego mi ljudi, obojca su me uvijek upozorila na ljude koji imaju lošu namjeru ili primisli, da ljubav koliko im daješ uzvraćaju dvostruko, da otvorinim očima punim ljubavi gledaju na ljude, vesele se susretu s njima, obojca su u meni uvijek probudila djete koje svi nosimo u sebi ali zbog života nekada to zatomimo..Praktički nisam se obazirala što su me zmazali s svojim šapama, jer istinski kao malo dijete sam se igrala s njima..Obojca nose imena vrlo značajna i smibolička. Jedan je starogrčki Bog vrhovni vladar Olimpa Zeus, a drugi je po kraljevima dobio ime Baltazaru i Luju XIV... Hvala vam dečki MOJI.... Za BEZUVJETNU LJUBAV ❤️Vaša Alisa...Ines
