03/08/2025
Danas bi Milorad Bibić Mosor slavio sedamdeset i treći rođendan. I još bi bio mlad. Trinaest je već godina posve neopravdano odsutan. Kakve je samo pizdarije u tom vremenu mogao napraviti, kakve sve lakrdije, ludorije i barufe. I nježnosti, i nježnosti. Moja vječna uspomena je ova: vozimo se preko Brankovog mosta, u neko gužvovito popodne, zvoni telefon, javljam se: Mosor. Evo, upravo stižemo u Beograd, kažem mu, a on odmah počinje pjevati, i ne zaustavlja se do kraja pjesme, zna svaki stih: "On ima čudesnu moć/ da svetlom ispuni noć,/ belinom osmeha svog/ razgoni tugu/// On ljubav svakome da/ i vrata otvara sva/ k'o stari, voljeni drug/ uvek je on..." Pa refren, pa dalje: "Za tebe k'o da/ stoji vreme/ ti zivis srcem/ uvek mlad, mlad" I kad god prelazim Brankov most, kad god u Beograd dolazim, ja se sjetim toga, i Mosorova me pjesma prati sve do spuštanja niz Francusku, prema Dorćolu. Riječi ove pjesme, sve do refrena, čudom nekim govore o - Mosoru.
Moj tekst naslova "Oj Mosore, Mosore", posvećen Miloradu Bibiću Mosoru, možete čitati na:
https://www.jergovic.com/ajfelov-most/oj-mosore-mosore/
Foto Tom Dubravec
