21/09/2025
Ne možemo a da ne reagiramo na sramotnu situaciju u kojoj se trenutno nalazi svinjogojstvo u Slavoniji i Baranji.
Fotografija prikazuje našu farmu – 14 mjeseci nakon što su nam ubili životinje. Farma je zapuštena i nemamo namjeru je obnavljati.
Zašto?
Zato što je susjedna šuma i dalje otvorena (pogledajte fotografiju), ograde srušene, strvine po šumi razbacane.
Pokretati ponovno uzgoj u ovakvim uvjetima bilo bi suludo, a država, naravno, ne reagira.
Za ovo stanje krive su državne službe, prvenstveno inspekcije, razni odbori i ministarstvo, koji su još davne 2018. znali da će pošast stići i kojim putem– migracije divljih svinja, koridori kojima dolaze – ali nisu poduzeli ništa.
Možda ministar nije ni kriv što daje takve izjave; vjerojatno mu je tako rečeno, on je nebitan. Pravi krivci su uhljebi u raznim inspekcijama i odborima, koji su odlučili da je važnije da im je viksa na moru okrečena ili da prisustvuju izložbama cucaka i mačaka, nego da brinu o nekom slavoncu, a kamoli jadnoj životinji koju ubijaju.
Ne možemo a da ne reagiramo ni na izjavu ministra da je glavni krivac za širenje virusa ljudski kontakt.
Možda i jest, ali dok glavni izvor zaraze – divlja svinja – slobodno šeta i plodi se 2–3 p**a godišnje, sve ostalo je beskorisno. Postoje i sekundarni elementi širenja zaraze. Čagljevi, lisice, vrane… Jedno jedino svračje govno dovoljno je da uništi farmu od 10.000 svinja.
A što smo mi, Slavonci, napravili? Sjedimo, gunđamo u birtiji, gledamo kako propada stoljetna tradicija i opravdavamo svoju indiferentnost riječima “pa ionako ništa ne možemo”.
A što je ministarstvo napravilo? Organiziralo stožere, sazivalo konferenciju, držali izvanredno obraćanje narodu… Ukratko – potrošili su dnevnice i pojeli sendviče.
A svračje govno i dalje leti.
Bitka je izgubljena, a pobjednik je kompanija koja će uvesti u državu najviše smrznutih polutki sumljivog datuma i porijekla.
Gorak okus u ustima još se osjeća.
