01/01/2024
Otvoreno pismo Gradu Čabru
Poštovani!
Umro mi je otac, Turk Josip 14.03.1951.. U večernjim satima, jedan od razgovora koje smo vodili bio je taj da bi želio umrijeti doma, nažalost to nije bilo moguće.
Javljam vam se po već dobro poznatom problemu na području grada Čabra, na području od posebnog interesa Republike Hrvatske, na području koje se nalazi u Nacionalnom parku Risnjak, odnosno o problemu klizišta na asfaltnoj cesti broj GA73 Podgrič-Kupari kojom vi gospodarite.
Naime, kao što i znate, prije mjesec dana uslijed velikih kiša, a i iz ostalih razloga, nastalo je klizište koje meni, mojoj obitelji i sumještanima onemogućava svakodnevno korištenje ceste i normalno funkcioniranje. Tu sada bio dan ili noć, ili kiša ili snijeg, ili led... trčim gore-dolje, gore-dolje kao neki majmun, po cesti koju ste mi zatvorili. Ono osnovno, hranu, moram po više p**a nositi dolje, kući, u rukama, po istome nesigurnome putu. Supruga koja ide rano ujutro po mraku pješice do automobila strepi, u strahu je od medvjeda, vukova i ostalih grabežljivaca. Tu su i dvoje malodobne djece od 1,5 god. i 3,5 god. koje je potrebno voditi lječniku na preglede i ostalo po istom tom nesigurnom putu.
Ostavili ste nam i mogućnost korištenja ceste na vlastitu odgovornost, to ne bih želio komentirati... Ma zapravo komentirati ću ovako: po ovako nesigurnom prijelazu se vozite Vi sa Vašom obitelji, a ja se sa svojom svetom obitelji zasigurno neću!
Pozivate na naseljavanje našega kraja, čak dodjeljujete i poticaje, a postojećim stanovnicima niste u stanju osigurati najosnovniju infrastrukturu. Na neke prijedloge povremenog, privremenog ili bili kakvog drugog preseljavanja, iseljavanja ili nečeg sličnog obratiti ću vam se riječima goranskog patriota gosp. Raukara koji kaže: "Stigao sam u Gorski kotar po tustom mraku, lijeva ko iz kabla, puše ko ludo, ništa se ne vidi, ipak najljepše je na svijetu".
Zakinuli ste nas da ne možemo nikuda sigurno otići niti sami niti sa djecom. Zakinuli ste nas da nam baka ne može doći u posjet, u posjet svome sinu, svojoj snahi, svojim unucima. Zakinuli ste nas za obitelj i prijatelje koji nas ne mogu posjećivati. Žao mi je, povjerenje je izigrano. Ja jesam sin Gorskoga kotara, ali se ne osjećam sinom Grada Čabra.
Uskoro će snijeg. Koncesionar koji održava cestu zasigurno neće čistiti cestu na dijelu gdje je klizište, naravno jer je to opasno i jer je cesta zatvorena. Biti ćemo zatvoreni ovdje kao psi u kavezu. Pohvala koncesionaru, u proteklih 20 godina nikada nismo bili zatvoreni.
Povrh svega, paradoks ove situacije leži u tome da ste na ovoj lokaciji imali svu potrebnu mehanizaciju za proširenje ceste (4 sata efektivnoga posla sa mehanizacijom). Napominjem, za proširenje ceste ne za saniranje klizišta jer je potpuno jasno da je u ovome periodu saniranje klizišta teško izvedivo. Pa ni tada niste to izveli kako treba nego ste, najjednostavnije za vas, zatvorili cestu, jedinu pristupnu cestu našoj kući i mjestu! Jako mi je smiješno da vam nakon toliko upućenih poziva moram slati još i dopis, a šaljem vam ga upravo iz razloga da vas "ne maltretiram pozivima".
Ove godine nećemo trebati poklone Grada Čabra, nećemo trebati ni jagode, niti su nam potrebne novogodišnje čestitke. Ove godine nam je potrebna prohodna cesta.
Za kraj ću vas ostaviti u razmišljanju sa pitanjem: ŠTO AKO OVE ZIME BUDE POTREBNA HITNA POMOĆ U KUPARIMA? ...upamtite da mi ovdje živimo, ovdje živi četveročlana obitelj.
Hvala Gradu Čabru na ovoj knedli u grlu, hvala gradonačelniku, hvala čelnim ljudima Grada Čabra!
Turk Josip
Kupari, 9.12.2023.
