21/09/2026
Blaženi mir ❤️
BLAŽENI MIR
Nisam ga našao u buci.
Tražio sam ga tamo godinama.
U gomili, u dokazivanju, u pravdi.
A on je bio u tišini koju sam izbjegavao.
Došao je sam.
Bez najave.
Kao jutro kad se magla digne sa livade.
Nije pitao smije li ući.
Samo je sjeo pored mene.
I ja sam ga prepoznao.
Po tome kako mi diše srce.
Polako. Duboko. Bez straha.
Blaženi mir nije kad sve imaš.
Blaženi mir je kad ti ništa više ne treba da bi bio cijeli.
Kad prestaneš objašnjavati tko si.
Kad prestaneš moliti da te vide.
Kad shvatiš da oni koji trebaju vidjeti, vide.
A oni koji ne vide, nikad i neće.
Blaženi mir je šalica toplog čaja u rukama.
Dok vani pada kiša.
A unutra si sam sa sobom i to ti je dovoljno.
Ne treba ti publika da bi postojao.
Ne treba ti buka da bi se osjećao živim.
Naučio sam sjediti.
Samo sjediti.
Gledati kako drvo diše.
Kako mačka spava na suncu.
Kako dan prolazi bez da ga jurim.
Nekad sam mislio da gubim vrijeme ako stojim.
Sad znam da tek tada počinjem živjeti.
Oprostio sam.
Ne zato što su zaslužili.
Nego zato što ja zaslužujem mir.
Pustio sam ih da odu sa svojim pričama.
Neka ih nose. Teške su.
Ja biram lakše.
Blaženi mir ne znači da me ništa ne boli.
Boli.
Ali bol više ne upravlja mojim danom.
Ona je tu, kao stari ožiljak.
Znam je. Pozdravim je. I pustim je da prođe.
Blaženi mir je kad ujutro ustaneš i nemaš potrebu nikome ništa dokazati.
Kad se nasmiješ bez razloga.
Kad zagrliš drvo i osjetiš da i ono grli tebe.
Kad shvatiš da nisi sam, da nikad nisi ni bio,
jer je cijeli svijet u tebi i ti si u cijelom svijetu.
To je to.
Nije veliko.
Nije glasno.
Nije za naslovnice.
Ali je moje.
Toplo, tiho, ljudsko.
Blaženi mir.
Konačno kući.
®Barbarossa
