Etno krčma "Didara"

Tako su je kao dijete nazvali Dida. Udala se mlada, imala je dvoje male djece i muža koji je otišao u Ameriku. Za kratko vrijeme poginuo je radeći u rudniku. Sahranjen je u Americi. Baba Dida je ostala mlada udovica sa svojih 19 godina. Njen život je bio surov i borben. Radila je i muške i ženske poslove. Konjskim kolima je vozila pijesak, tako je radila za svoju kuću i za druge. Prošla je teške r

atne godine i dosta p**a spavala u štali da sačuva stoku. U jesen je imala veliku borbu sa sačuva kukuruz. Znala je svu noć ne spavati i lupati limovima kako bi rastjerala životinje. Bila je jako vrijedna i borbena žena. Bilo je tu nepogoda i svašta je tu istrpjela. Zemlju nije prodavala, stalno je gledala da kupi i proširi. Za njenu snagu i borbenost zaslužna su i njena dva brata koji su bili u pomoći kada zatreba. Kratko rečeno baba je bila vrijedna, borbena, čuvala svoju kuću, svoju porodicu. U tom čuvanju svašta je istrpjela ali se nije pokorila. Vremenom je njen nadimak Dida prešao u Didara iz poštovanja prema njenoj borbenosti. Njeni potomci pored prezimena Rašuo, više su poznatiji u dolini gradića Srba (Lika) kao Didarići. Kao i njen mali unuk Željko Didarić koji pokreće, sa par entuzijazista, ovaj ugostiteljski objekat u želji da sačuva sećanje na baku Didu. Mama Draga