17/09/2026
Dok njih dvoje plešu, negdje za stolom sjede roditelji koji se pokušavaju praviti da im nije knedla u grlu.
Tu su ljudi koji su ih gledali kako odrastaju.
Neko se sjeća njihovih prvih koraka, neko prvog dana škole, neko prvih ljubavi, a neko možda još uvijek pamti kada su bili djeca koja nisu mogla ni zamisliti da će jednog dana ovako stajati pred svima.
I sada, odjednom, plešu.
Ne samo jedno s drugim, nego i sa svim godinama koje su ih dovele do ovog trenutka.
Možda zato prvi ples uvijek traje malo duže u tuđim očima nego na podiju.
Jer svi znaju da će pjesma završiti.
Da će se svjetla upaliti.
Da će se ljudi vratiti za stolove.
Ali večeras će, barem na jednu pjesmu, sve biti baš onako kako treba.
A njima samo jedno ostaje:
“Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic ‘til I’m gathered safely in
Lift me like an olive branch and be my homeward dove
Dance me to the end of love”
Plešite.
Mi ćemo čuvati trenutak.
Ljubav počinje ovdje 🤍