19/06/2026
"Ajmo na kavu, ručak skupa ☺️."
Ooooo koliko je to puno veće od "samo kave/klope".
Za mene to je oduvijek neko malo slavlje.
Ritual.
Vrijeme za sebe.
I za one koje najviše volim.
Možda zato što me tata, kad sam bila mala, ako se htio sa mnom malo podružiti, vodio na Colu.
I to sam doživljavala kao nagradu i veselje.
Smijem ići s njim, tamo gdje idu veliki.
Jer me mama vodila na pizzu kad bi me željela razveseliti.
ili sa mnom važno pričati.
Možda zato što bi nas tata, kad bi dobio povišicu, odveo u Gradski podrum.
Znate taj restoran?
Ili možda najviše zato što smo sva naša slavlja začinili kolačima i sladoledom u Orijentu.
Bože, kako sam to obožavala.
Zadnji put kad smo to zajedno učinili kao cijela obitelj, bilo je kad sam im došla javiti da sam upala na ekonomski fakultet. ☺️
Dakle, kafići i restorani su za mene nesvjesno postali mali hramovi rituala.
Kad nešto slavim.
Kad želim mir.
Kad želim uživati u dobrom ambijentu i vremenu s frendicom..
Kad s partnerom želim nešto obilježiti i družiti se.
Kad želim razveseliti djecu kolačima.
I onda se neki oko mene čude što kako tako pažljivo biram, koji kafić, koji stol, koji restoran..
Pazim na sitnice, treba mi vremena.
Pa kako neću kad se svaki put spremam za malo slavlje! ☺️
Za sebe ili za dijeljenje sa drugima.
S ljubavlju
M