Po predaji je Pitagora bio prvi koji je upotrijebio riječ "filozofija". Danas povjesničari filozofije dokazuju da je to bio Heraklit (u 35. Kasnije su je intenzivno počeli koristiti Sokrat i Platon. Etimologija riječi "filosofia" i "filosofos" upućuju na korijene "filos" (ljubitelj), "filia" (ljubav), "sofos" (mudrac) i "sofia" (mudrost). Ona je još jedan od mogućih načina da se nađu odgovori na s
vako pitanje o svijetu i životu. Odlikuje ju domišljen, do kraja doveden, jedinstvom duha prožet i metodski osiguran sustav misli te visok stupanj apstrakcije, tendencija sintezi i sustavnosti. Djelo je uma, kritičkog spekulativnog mišljenja u najvišem smislu. "Filozofija znači: biti na putu. Njena su pitanja bitnija od njenih odgovora, a svaki se odgovor pretvara u novo pitanje. Put k filozofiranju ne može se naći mimo p**a koji vodi kroz njenu povijest." Jaspers
Uvod u filozofiju moguće je napisati samo iz shvaćanja njene cjeline. Takva misaona složenost postiže se izučavanjem cjelokupne filozofije. U filozofiji idemo naprijed kada se u filozofiju vraćamo nazad, jer bez te prošlosti nije jasna ni njena sadašnjost. Grci su tvorci filozofije, jer su po prvi put otvorili mislilački prostor istine – Grčka je postala mjesto gdje bitak sebe sama misli i istupa u riječ. Tako onaj tko i danas filozofira nalazi se u neprekidnom razgovoru sa Grcima. Drugi najbolji Heideggerov učenik, Eugen Fink, kaže: "Mi, kasni izdanci, moramo tek ponovo poći u Grka u školu, da bismo iskusili dašak one duhovne slobode sebe sama utemeljujućeg ljudstva, koji jest životni dah staroga vijeka." "Ne možemo biti individualne ličnosti bez našeg životnog iskustva, bez naše prošlosti." Filipović
Povijest filozofije shvaćamo kao filozofiju filozofije. U povijesti filozofije nema pozitivnih rezultata ni konačnih "zabluda". Povijest filozofije shvaćamo kao tijek antiteza u dijalogu traganja za smislom čovjekova svijeta. Ustrajnost u misaonom interesu može potaknuti širenje horizonata mišljenja koje se u filozofiji širi već dvije tisuće petsto godina i ujedno subjektivno izgrađivanje u obliku individualnog afirmiranja. Raznovrsnost mišljenja koja se tada susreće najbolji je način za razvoj kritičnosti uopće. Filozofija se tada uči kao razmišljanje o društvu, povijesti i svijetu. Filozofija se tiče svih nas, jer u njoj tražimo misaoni način određenja bitka (svega što jest) u njegovim modusima. U filozofiji se nikad ne govori o gotovim formulama koje bi se mogle preuzeti kao završnost mišljenja, već o kritičnom odnosu prema bitku. Stoga je potrebno misaono izražavanje, da bi se ona mogla razvijati. "Kada filozofiramo, put našeg razgovora mora biti takve vrste i takva smjera da se ono o čemu filozofija raspravlja tiče nas samih, da nas dodiruje." Heidegger
Barbarić, D. Hrestomatija filozofije. Zagreb: ŠK. Bošnjak, B. (1989). Filozofija. Uvod u filozofsko mišljenje i rječnik. Zagreb: Naprijed. Kalin, B. (1991). Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa.
